Teme radionica i voditelji
U sklopu retreata održava se šest radionica – jedna svaki dan.
Svaka otvara drugačiji prostor: za pokret, tišinu, kontakt ili unutarnje uvide, a zajedno čine ritam koji podržava tvoj osobni proces i produbljuje doživljaj.
U nastavku upoznaj teme radionica i ljude koji ih vode.
Enesa Mahić
DAR SRCA
Enesa Mahić
Tijelo je vjerni resurs od kojeg nikad nismo istinski odvojeni – dok god postojimo, i tijelo je tu.
Razlika između živog i mrtvog tijela je ritam: otkucaji srca, treptaji oka, hormonalni ciklusi, izmjena budnosti i sna, gladi i sitosti, uzbuđenja i umirenja i, naravno, izmjena udaha i izdaha. Tajna života nam je doslovno pred nosom.
Kao što dahom možemo ohladiti pretopli čaj, ali i zagrijati hladne ruke, dah nas može i umiriti i razbuditi, umrtviti ili oživjeti. Dah nas može dovesti u bistru prisutnost sad i ovdje ili odvesti izvan granica našeg uobičajenog ja. Dah može pojačati naš užitak ili ga umanjiti.
Svjesnim korištenjem daha možemo umanjiti tjelesnu bol ili transformirati nelagodne osjećaje (kao što je rekao Fritz Perls: „Strah je uzbuđenje bez daha.“)
Na radionici Dar srca osvještavat ćemo prirodne ritmove vlastitog daha i tijela i svjesno mijenjati ono što nas sprečava da ih oslobodimo, osjetit ćemo svoj dah kao mekan, oštar, intenzivan, lagan, širok… i pustiti da se spoji s pokretom i užitkom. Potragu za nečim većim vraćamo natrag doma – u tijelo.
Kroz ples, pokret, praksu pomnosti i metode integrativne tjelesne psihoterapije, oslonit ćemo se na vlastiti dah kao podršku i konkretan alat koji nam je uvijek na raspolaganju, dragocjeni dar koji prečesto uzimamo zdravo za gotovo.
Szalay Györgyi
& Laslo Pinter
TIJELO I KULTURA
Szalay Györgyi & Laslo Pinter
Priče naše obitelji, našeg naroda i naše kulture žive u nama, htjeli mi to ili ne. Ljudi su oduvijek pričali priče svog plemena jer su one nosile znanja o tome kako preživjeti u njihovom svijetu. Priče su čuvari obiteljskog i nacionalnog ponosa, ali mogu prenijeti i destruktivne emocije.
Zajedno s tim pričama prenosimo i frustracije i sram prošlih nepravdi koje su davno izgubile svoju važnost, kao i strahove od opasnosti koje više ne postoje. Upravo s tim ukorijenjenim emocijama suočavamo se s izazovima budućnosti, koji pred nas stavljaju situacije koje su različite od onih iz prošlosti.
Na radionici Tijelo i kultura istražit ćemo otisak našeg kulturnog identiteta u našim instinktivnim reakcijama i u našoj masci.
Radionica će vas potaknuti da pronađete vlastite odgovore na sljedeća pitanja:
-
Što je kultura?
-
Kako kultura ulazi u tijelo i gradi našu masku?
-
Tko sam ja i koja je kultura s kojom sam se nesvjesno poistovjetio/la?
-
Što želim zadržati, a što želim odbaciti?
Kako možemo prerasti ta ograničenja, a pritom sačuvati bit vlastite kulture te pronaći sigurno mjesto unutar svog tijela gdje možemo susresti sebe i druge, bez krutog usidravanja u našim kulturnim uvjerenjima?
Koristit ćemo metode integrativne tjelesne psihoterapije poput verbalne i tjelesne ekspresije, te rada s disanjem i regulacijom autonomnog živčanog sustava kako bismo produbili iskustvo kontakta sa sobom i drugima.
Na radionici Tijelo i kultura istražit ćemo otisak našeg kulturnog identiteta u našim instinktivnim reakcijama i u našoj masci.
Radionica će vas potaknuti da pronađete vlastite odgovore na sljedeća pitanja:
-
Što je kultura?
-
Kako kultura ulazi u tijelo i gradi našu masku?
-
Tko sam ja i koja je kultura s kojom sam se nesvjesno poistovjetio/la?
-
Što želim zadržati, a što želim odbaciti?
Kako možemo prerasti ta ograničenja, a pritom sačuvati bit vlastite kulture te pronaći sigurno mjesto unutar svog tijela gdje možemo susresti sebe i druge, bez krutog usidravanja u našim kulturnim uvjerenjima?
Koristit ćemo metode integrativne tjelesne psihoterapije poput verbalne i tjelesne ekspresije, te rada s disanjem i regulacijom autonomnog živčanog sustava kako bismo produbili iskustvo kontakta sa sobom i drugima.
Helena Hajdin
SLOBODA KOJA TE POKREĆE
Helena Hajdin
Što bi se dogodilo kada bi naše tijelo prodisalo punim plućima? Kada bi se napetosti rastopile, a pokret postao slobodan i spontan?
Sloboda nije samo ideja – ona živi u tijelu, u načinu na koji dišemo, krećemo se i osjećamo prostor unutar sebe. Ne dostiže se naporom, već se otkriva u trenucima kad otpustimo iluzije i dopustimo sebi biti ono što jesmo.
Slobodu pokreće dah, onaj prvi svjestan udah koji razbistri um i otvori prostor u tijelu. Pokreće je pokret, kada se tijelo prestane boriti i prati svoj prirodni ritam. Pokreće je hrabrost – trenutak u kojem odlučimo ostaviti terete prošlosti i zakoračiti naprijed, bez straha. Pokreće je prisutnost – duboki susret sa sobom, kada odgovore više ne tražimo izvana, već ih osluškujemo u sebi.
Sloboda je proces – unutarnje oslobađanje koje ne završava odbacivanjem prošlosti, već raste kroz kreativnost, izražavanje i autentičnost. No ponekad je zarobljena u napetostima, nesvjesnim obrascima i oklopima koje nosimo. Ali tijelo pamti. Tijelo zna put kući.
Radionica Sloboda koja te pokreće je poziv na povratak sebi – u tijelo koje osjeća, u pokret koji oslobađa, u dah koji nam pokazuje put.
Kroz metode integrativne tjelesne i transpersonalne psihoterapije istraživat ćemo gdje u tijelu sloboda zastaje i kako je možemo probuditi. Jer sloboda nije samo cilj – ona je snaga koja nas pokreće.
kroz tijelo prema unutarnjem vodstvu
Marija Rudić
UNUTARNJI KOMPAS:
kroz tijelo prema unutarnjem vodstvu
Marija Rudić
Sam život je – živ, što znači da je nepredvidiv i dinamičan, pun promjena i izazova, ali i izvor kreativnosti i rasta. Da bismo mogli uzeti potencijal kretanja života, moramo imati mjesto kojem se možemo vratiti po jasnoću, odmor, pravac i istinu.
Unutarnji kompas je mjesto u kojem smo centrirani, koje pomaže da se ne izgubimo u kaosu i buci vanjskih okolnosti i iz kojeg možemo istraživati, riskirati i prilagođavati se, a da pritom ne izgubimo osjećaj sebe i svog puta.
Da bismo zaista koristili svoj unutarnji kompas, ključno je naučiti razlikovati njegov glas od unutarnje buke – automatskih reakcija oblikovanih prošlim iskustvima, strahovima i nesvjesnim obrascima. Unutarnji kompas djeluje iz dubljeg, tihog znanja – stabilan je i dosljedan, autentično snažan, povezan ne samo sa sadašnjim trenutkom, već i s dugoročnom dobrobiti. Povezanost s unutarnjim kompasom nam daje stabilnost i hrabrost da stojimo iza sebe, djelujemo iz srži i donosimo odluke u skladu s vlastitom istinom.
Na radionici Unutarnji kompas kroz rad s tijelom, učit ćemo raditi jasnu razliku između unutarnje buke i istinskog unutarnjeg vodstva. Tijelo je živi instrument koji nas vodi kroz život. Kada ga naučimo osluškivati, postaje pouzdan saveznik u donošenju odluka, prepoznavanju istine i snalaženju u izazovima.
Kroz ples, centriranje i praksu prisutnosti, osluškivat ćemo fine tjelesne signale istražujući što nas drži u stanju nesigurnosti i udaljava od našeg centra, a što nas vraća unutarnjoj stabilnosti. Prepoznavat ćemo kada nas vodi prošlost kojom se udaljavamo od sebe, a kada istinska unutrašnja mudrost koja zna šta nam je zaista potrebno i koji je put – naš put.
Matea Blažević
IGRESURS
Matea Blažević
Nesalomljivost duha nalazi se u našem prirodnom životnom veselju. Onakvom životnom veselju koje vidimo u slobodnoj igri djece koja još nisu odrasla.
Djecu ne morate pitati znaju li se igrati, za njih je to suvišno i besmisleno pitanje. Odrasli će pak često odgovoriti da je to bolna tema za njih jer priziva sve povrede koje smo doživjeli u vrtiću, školi, s prijateljima kroz bullying ili odbacivanja.
A ipak, igra ostaje dio našeg života prožimajući svaki aspekt ljudskog postojanja. Nalazimo ju u zaljubljenosti i zavođenju, u poslovnim situacijama kroz poznate “igre moći”, politici, igrama s vlastitom djecom pa čak i u uživljavanju u likove iz filmova, predstava ili knjiga. Imaginacija i igra tako idu ruku pod ruku, omogućujući nam da odigramo svoju unutrašnju dinamiku bili mi toga svjesni ili ne.
Igru možemo promatrati na konkretnoj razini kao igre u kojima poznajemo pravila, a možemo ju promatrati i kao životni princip. Pristupimo li životu, bar povremeno, kroz princip igre problemi dobivaju novu dimenziju, težina života postaje lakša, a nesalomljivost našeg duha proviruju na površinu.
Na ovoj ćemo ljetnoj radionici, kroz niz igara prizivati naš dječji duh koji se zna igrati, koji još uvijek poznaje životnu radost (čak i ako je naš odrasli dio zaboravio) koji zna kako teći kroz život i koji je u svojoj esenciji nesalomljiv, uvijek i zauvijek.
Mihaela Richter
MREŽA PODRŠKE U ŽIVOTU
Mihaela Richeter
Na ovoj radionici bavit ćemo se bazom koja nam je potrebna da bismo kreirali blagostanje oko sebe – unutarnji osjećaj sigurnosti i vlastitog oslonca. Život je nepredvidljiv i u našoj percepciji često nestabilan i zastrašujući. Stoga je strah osjećaj koji nas prati u svim odlukama koje ne možemo provesti, a željeli bismo.
Kako bismo premostili strah uvijek nam je potreban neki oblik pomoći ili oslonca. Ako mijenjate posao, razrješavate sukob s bliskim osobama, nalazite se u krizi ili neodlučnoj situaciji, lakše ćete proći kroz tu oluju ako je vaš brod čvrst.
Kroz radionicu Mreža podrške u životu otisnut ćemo se u potragu za vlastitim osloncima – resursima unutar nas samih i onima izvan nas.
Bavit ćemo se pitanjima:
-
Kako imati drugačiji pogled na situaciju izmaknut od negativnih misli i stavova?
-
Kako potražiti podršku i što je za mene prava podrška u odnosima?
-
Na koje faktore u svom životu mogu utjecati, a koje moram pustiti da se odviju bez moje kontrole?
-
Kako upravljati napetosti i stresom u svom sistemu, kako bismo mogli konstruktivno komunicirati i postići stanje opuštenosti?
Razumijevanje i prihvaćanje naše mreže podrške dovodi nas do sigurnosti i jasnih, malih koraka koji nas uče kako proći kroz strah, osloniti se na ljude koji nas doista prihvaćaju i potiču te kako izgraditi kvalitetan plan brige o sebi koji nas čini živima i otpornima.
